I dok svet sa nestrpljenjem čeka da se pojavi naslednik, dobar deo populacije još uvek se nije navikao da na svetu postoji jedan pametan telefon sa zakrivljenim ekranom. I to prilično dobar! LG G Flex se zove i ne samo da je neobičnog oblika, već odiše vrlo dobrim karakteristikama i opcijom "samozaceljenja" pozadine. Sve u svemu, LG G Flex je sve, samo ne običan telefon. Ako ste ljubitelj nečega što odudara od uobičajenog i iskače iz klišea LG G Flex je prava stvar za vas.
Njegov zakrivljeni ekran je centralna figura. Ekran ne samo da je zakrivljen, već se ističe i dijagonalom od 6 inča, koja LG G Flex stavlja negde između telefona i tableta. LG G Flex je zaista veliki uređaj i bez obzira što se LG potrudio da mu obezbedi zaista odličan dizajn, dosezanje uglova ekrana prstima jedne ruke je praktično nemoguće.
LG G Flex je izrađen od plastike, čime je omogućeno lako savijanje čitavog tela telefona. Plastika na poleđni ima izgled brušenog metala, koji nije tako efektno odrađen da se može meriti sa onom sa modela G3. LG G Flex treba držati pažljivo, jer je pomalo teži za rukovanje, odnosno, može se dogoditi da vam isklizne iz ruke, iako to ne biste očekivali od iskrivljenog telefona.
Kada je navikavanje na LG G Flex u pitanju, sigurno da će vam trebati neko vreme. Nekima se LG G Flex dopada, drugima ne. U svakom slučaju telefon nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U prilog tome idu i dodatne činjenice da su i telo i baterija fleksibilni, odnosno da ih možete ispravljati, ali da će se oni vratiti u prethodno stanje.
Postoji još jedan razlog zbog koga je LG G Flex ovakav kakav je. On bolje leži u vašem zadnjem džepu, iako je generalno to neudobna navika.
LG G Flex na poleđini ima tastere preuzete sa modela G2, koji su jedini tasteri na čitavom telefonu. Nema drugih "čvrstih", a ni kapacitativnih. Svi oni koji su imali prilike da se upoznaju sa ovakvim LG telefonima znaju da nije tako teško naviknuti se na ovakav raspored tastera. Naprotiv, mišljenja smo da tasteri na poleđini imaju dosta prednosti u odnosu na konvencionalan raspored. Portovi su smešteni na uobičajen način. MicroUSB port je na dnu, pored audio ulaza, dok je microSIM slot smešten sa leve strane. To znači da nema otvaranja pozadine i nema opcije microSD proširenja, pa je internih 32GB jedina memorija ovde, što je u principu i više nego dovoljno.
Ovo je još jedna stvar po kojoj se LG G Flex razlikuje od ostalih telefona. Umesto klasične plastike, LG G Flex je prekriven tankim zaštitnim slojem koji manje ogrebotine čini nevidljivim, ili barem manje uočljivim i vrlo brzo nakon što nastanu. Ova neobična pojava posebno je efikasna kod ogrebotina nastalih u kontaktu sa ključevima ili nekim sličnim predmetima. Naravno, ovo ne znači da treba da eksperimentišete i da uništavate telefon, koji ipak nije u stanju da zaleči ozbiljnije ogrebotine i oštećenja. Dakle, ovo je mala i vrlo prikladna pomoć, ali ne i svemoguća.
Na ovom jedinstvenom komercijalnom eksperimentu LG je upotrebio P-OLED ekran, koji je po mnogu čemu jednak ekranu sa modela Galaxy S4. To znači da pikseli sami emituju svetlost i da nema potrebe za pozadinskim osvetljenjem, što je pogodno za zakrivljeni ekran, koji je uz to presvučen slojem plastike, jer staklenasti materijali bi u ovom slučaju mogli pući. Kako se ekran mora istezati, odnosno ispravljati po potrebi, upotrebljena je posebna Gorilla zaštita.
Ako se pitate da li postoje neke koristi od zakrivljenog u odnosu na normalan ekran, LG tvrdi da ih ima više. Najviše njih se odnosi na veće vidno polje koje ovakav ekran ima. Kažu da je dovoljno da malo odmaknete telefon od sebe i shvatite kako imate bolji pregled čitavog ekrana nego kod klasičnih. Uz to, njegova ogromna dijagonala znatno doprinosi takvom utisku. Takođe, ovakav oblik ekrana doprinosi manjoj refleksiji dnevnog svetla.
Kada je kvalitet slike, čini se da je tu LG morao malo da kompezuje sve ova tehnološke inovacije. Najviše zamerki imali smo na prikaz crne boje. Takođe, slika deluje nekako prepuna šuma, što je i očekivano s obzirom na 720x1280 piksela. Nešto je bolja situacija kada se osvetljenost podigne na viši nivo, ali zbog bržeg trošenja baterije to nije trajno rešenje. Za pohvalu je kontrast, ali ne i osvetljenost što se može primetiti u mračnoj prostoriji.
Telefon radi na Jelly Bean verziji Android OS i prepoznatljivom LG interfejsu. Sve ovo je manje-više već viđeno, jedino je drugačija Flex tema, koju i ne morate koristiti. Takođe, pojedine ikone imaju crnu pozadinu. Radi se o aplikacijama koje je LG preradio, pa se stiče utisak neurednosti. Slično je i sa barom za obaveštenja, koji zauzima veliki deo ekrana i ume biti nepregledan. LG je dosta "obogatio" izvorni Android ovde, što se vidi i po tome da vam od početnih 32GB na raspolaganju ostaje svega 23,8GB!
LG ima dosta dobrih fabričkih opcija koje instalira u svoje telefona. Konkretno LG G Flex dobio je QuickRemote (koji pretvara telefon u daljinski uređaj), QuickTheatre (plejer koji omogućava lak ulazak željeni video ili audio materijal i koji će obradovati filmofile), FM Radio i drugi.
LG G Flex je dosta moćan telefon, iako ne pripada samom vrhu Android ponude. Sa četvorojezgarnim Snapdragon 800 procesorom na 2,26GHz i 2GB RAM-a ne postoji ta prepreka koju Flex ne može savladati. To znači da su sve aplikacije mačiji kašalj za njega, kao i velika većina video igrica, tako da kada je rad u pitanju, tu ne bi trebalo da brinete jer LG G Flex možda ima manje piksela, ali ne i snage, za koju možemo reći da čak i premašuje potrebnu količinu.
Već smo pomenuli da je i baterija deo zakrivljene ekipe. Pored toga ona je i džinovskih razmera jer ima kapacitet od čak 3.500mAh, što otprilike odgovara sličnim 6-inčnim telefonima. Očekivano baterija traje dosta dugo. Ako ne preterujete sa trošnjem, LG G Flex traje puna dva dana i to bez problema. Takođe, baterija se dosta brzo puni, što je još jedan plus za nju.
Kamera od 13MP po mnogo čemu je identična onoj sa modela G2, ali nažalost izostala je optička stabilizacija slike. Tu je i LED blic. Kamera generalno ne nudi ništa novo. Ipak, sve je na svom mestu. Interfejs je dosta pregledan, sa najosnovnijim opcijam prikazanim u svakom trenutku, kao što je odabir klasičnog ili video režima, prečica za podešavanja, izbor režima rada, izbor zmeđu prednje i zadnje kamere, blica i tome slično. Naravno, kao svaki dobar telefon tako i ovaj nudi obilje modova.
Kamera radi dosta brzi. Jedan dodir i fotografija je tu. Nešto je sporija po noći, ali to je nešto sasvim normlano. Manje problema smo uočili kod fokusiranja lica i objekata veoma blizu kamere. Ipak to ne smeta kameri da po danu pravi odlične fotografije, pune detalja, živahnih boja. Čak i noćne fotografije nisu loše zahvaljujući posebnom noćnom režimu, mada se oseća izostanak optičke stabilizacije. Za slikanje u uslovima smanjene osvetljenosti tu je i HDR, koji pristojno radi svoj posao.
Video zapisi u HD rezoluciji su takođe dosta dobri.
Da nema nešto lošijeg kvaliteta slike i relativno visoke cene, LG G Flex bi bio pun pogodak za kupovinu. Dodatni problem je što je telefon relativno zahtevan za vaše ruke, a za istu ili nižu cenu možete nabaviti još uvek sjajni LG G2 ili pak uz doplatu superiorni LG G3. Ipak, LG G Flex je priča za sebe i to naravno košta malo više. Ako ste tehnološki avanturista i želite da probate nešto novo LG G Flex je prava stvar. Ovaj prvi zakrivljeni telefon sa dosta snažnim perfromansama u svakom slučaju biće prava stvar.
Fotografije: lg.com